Bajkalsko jezero

Sava Osiguranje

Neposredno pre mog putovanja u Krasnojarsk, stigao je email sa pitanjem: “Da li želiš dalje na Bajkalsko jezero? Nije daleko. Travel blogeri koji su sa nama su to predložili”. Viktorija, naš organizator iz Rusije nije želela previše da me ubeđuje. Verovali ili ne, moj odgovor je najpre bio negativan. Dodatna 3 dana u Sibiru su mi u tom momentu predstavljala napor i hteo sam da ih ipak provedem u Moskvi. Ipak, kada sam bolje porazmislio i proguglao fotografije, ubrzo sam promenio odluku. Ipak je ovo prilika koja se dešava jednom u životu, a posle svega mogu reći: Bajkalsko jezero je tako moćno!

Moj prvi utisak je bio da smo na Bajkal došli u pravom trenutku. Početak marta nije bio toliko hladan, od -5 do +5, a ono što je ubevljivo najvažnije u celoj priči: jezero je bilo zaleđeno i bezbedno za kretanje, što čini posebnu atrakciju Bajkala. I odmah prvi savet: dođite na Bajkal baš u tom trenutku. A to je mart. (zaleđeno je i u januaru, ali vam neće prijati tih -30).

Nestvarni pejzaži zaleđenih zaliva

Do Bajlaka preko Irkutska. Cene avio letova.

Kao svoju polaznu tačku računam Krasnojarsk, a čak i sa tim olakšanjem, put do Bajkala je bio naporan. Ipak, daću vam sve detalje i smernice, kao da sam putovao direktno iz Srbije.

Kako bi došli do Bajkala, morate svakako najpre doći do Moskve, a zatim dalje avio letom ka Irkutsku. Postoji opcija i sa Transibirskom železnicom, ali to ovaj put nisam koristio. Takođe, teoretski postoji i mogućnost da se sleti u Ulan-Ude, Ruski grad na granici sa Mongolijom, ali je to ekstremnija varijanta, čije prednosti mi nisu poznate. Ceo video možete pogledati ovde na stranici, ili na ovom linku na Youtubu. Ako želite da čitate u formi teksta, slobodno nastavite sa čitanjem ispod ovog videa.

Ja sam u Irkutsk došao iz Krasnojarska, nešto manje od 2 sata vožnje avionom, samo zato što sam u Krasnojarsku učestvovao u projektu FollowUpSiberia, u organizaciji Nornikel, uz prisustvo na zimskoj Univerzijadi. Povratak je kasnije avionom iz Irkutska direktno za Moskvu, jedan od mojih dužih letova od 6 sati, ruskom avio kompanijom Aeroflot.

Bulevari u Irkutsku

Sam aerodrom u Irkutsku je upola manji od aerodroma Nikola Tesla u Beogradu. Lak je za snalaženje, a pri povratku, ne morate uopšte biti na 2 sata pre leta tu, biće dovoljno sat i 15 minuta.

Da vas ne zbunim svojom avanturom, idealan način za dolazak do Irkutska iz Srbije je preko Moskve i to je najvažniji podatak u ovom tekstu. Avio let Beograd – Moskva – Irkutsk – Moskva – Beograd u nekoj najpovoljnijoj varijanti košta između 460 i 500 evra. Primetna je dominacija Aeroflota na toj liniji, što nikako nije mana. Navedena matematika je za povezani let. Svakako predlažem da vidite i fantastičnu Moskvu, ali tu se matematika malo menja, jer nije vezani let, pa može biti malo skuplji.

Cena avio karte stvarno nije velika kada se uzme u obzir da se putuje 3 + 6 sati i da ćete na kraju biti u vremenskoj zoni Hong Konga, a da je blizu granica sa Mongolijom i Kinom i da uz malo još energije može da se dođe i do Japana.. ah.. da ne maštam dalje.

Irkutsk kao grad

Totalno drugačiji od Krasnojarska u kome sam bio nekoliko dana pre. Dok je Krasnojarsk pravi industrijski grad, može se reći modernog tipa, Irkutsk izgleda kao da je ostao u nekoj 1975. godini.

Na prvu me podsetio ni manje ni više nego na Temišvar. Bulevari nisu široki, što je karakteristično za mnoge ruske gradove uključujući i Krasnojarsk. Sve deluje skučeno. Dominiraju zgrade rokoko stila, starije gradnje, a tu i tamo se mogu videti stare ruske drvene kuće, posebno interesantne, mahom vrlo istrošene i prvljave.

Centar Irkutska u ranim jutarnjim časovima

Irkutsk broji oko 600.000 stanovnika i nalazi se na reci Angari, drugoj po veličini u Sibiru, koja se jedina izliva iz Bajkalskog jezera. Moje live uključenje iz Irkutska možete pogledati ovde. Moderni centar je vrlo mali i sastoji se iz više nižih zgrada sa restoranima i tržnim centrom. Osećaj bezbednosti je, iskreno, za neku ocenu 8 od 10. Primera radi, Krasnojarsku mogu dati 10 od 10, Moskvi takođe 10-tku.

Oko samog smeštaja, svašta se može pronaći na Bookingu, deluje da je lako odabrati. Ja sam bio smešten sa svojom grupom u hotelu Bajkal, gde se dvokrevetna soba kreće oko 20-25 evra po osobi noćenje sa doručkom. Generalno je ovaj deo Rusije jeftin, u rangu cena u Nišu, recimo.

Kazanskaya Tserkov – najpoznatija crkva u Irkutsku

Ne savetujem da se više dana smestite u Irkutsk, a da samo jedan dan odete do Bajkala. Najbolje je otići na Bajkalsko jezero i tamo pronaći smeštaj, što ću vam opisati u nastavku.

Transfer do Bajkala

Ubedljivo najvažniji deo ovog teksta. Najpre, važno je znati da postoje dva puta do Bajkalskog jezera. Jedan je nešto kraći, oko 2 sata vožnje minibusom i izlazi na najbližu tačku Bajkala, dok je drugi znatno duži, oko 4.5 do 5.5 sati i izlazi na Olkhon, najveće i najlepše ostrvo na Bajkalu. Naravno, birate ovu drugu opciju, iako je dalje, jer svi kažu da je fantastično, u šta sam se i sam uverio.

Oko samog tipa prevoza, postoje 2 opcije: jednodnevna ekskurzija, koja je preskupa, dok je druga opcija da se prevezete u jednom pravcu, prenoćite koliko želite, i vratite se redovnom linijom. Kada kažem redovnom, mislim na minibuseve koji voze. Cena iznosi oko 1.500 rublji u jednom pravcu (oko 20 evra).

Vožnja po ledu

Važna napomena: nas je bilo 9 i uzeli smo privatni minibus samo za nas koji je iznosio 14.000 rublji (malo manje od 200 evra). Za redovne linije morate malo istražiti, ili pitati pri dolasku u hotel. Ako stižete ujutru u Irkutsk, i ne želite da se zadržavate, možete produžiti pravo na Bajkalsko jezero. Ipak, ako dolazite posle 15 sati, moj savet je da ipak prenoćite u Irkutsku.

Kao što sam napisao, put traje oko 4.5 do 5.5 sati. Pravi se jedna pauza na polovini puta od oko sat vremena, na mestu gde se nalazi nekoliko restorana. Cene su jako povoljne. Primera radi, obilan ručak sa dezertom i pićem iznosio je oko 5 evra.

Ako sada saberemo sate putovanja, to je oko 9-10 sati do Irkutska, zatim još 6 do Bajkala. Evidento je da ako dolazite, nećete moći sve u jednom cugu i tu stvarno predlažem da prenoćite u Irkutsku, inače će biti ekstremno naporno.

Ipak, kada dodirnete led Bajkala, sve postaje lakše…

Ostrvo Olkhon

Svi putevi su vodili na ostro Olkhon. Iz dva potpuno različita izvora, moja ekipa je dobila informaciju da baš ovde moramo doći, jer je Bajkalsko jezero ogromno, kao da razmišljate gde ćete na letovanje u Tursku. Jedan vrlo interesantan hipi momak, vlasnik bar-restoran-berbernice (da, dobro ste pročitali) iz Krasnojarska nam je toplo preporučio baš ovo ostrvo, sa napomenom da je energija neverovatna i da vlada neki poseban mir. Bio je u pravu.

Pogled sa vrha ostrva ka kopnu

Olkhon je najveće ostrvo na Bajkalskom jezeru. Ako pogledate mapu, imaćete utisak da jezero deli na dva dela. Olkhon je i 4. najveće ostrvo na svetu u kategoriji jezerskih ostrva. Dužine je 71 km i širine 21 km. Dok ste tamo, nemate osećaj da ste na ostrvu, osim u pojedinim zalivima odakle se pruža neverovatan pogled. Zvanično na ostvu živi oko 1.500 ljudi, a Rusi su ga prvi put otkrili u 17. veku.

Led debljine 0.5-0.8 metara

Na ostrvu ne postoje asfaltni putevi, niti će ih ikada biti. Meštani ne žele da se put asfaltira, jer se plaše najezde turista. Sada dolaze samo najuporniji, a među njima, naravno, dominiraju Kinezi.

Litice ostrva Olkhon

Ostrvo ima više manjih mesta. Mi smo konkretno bili smešteni u mestu Hužir (Khuzhir), tako da ne mogu razmatrati neke druge opcije i upoređivati, ali svakako preporučujem ovo mesto jer se tu mogu pronaći i domaći autentični restorani, mobilni internet (u mom slučaju Beeline, radio je sjajno, završavao sam posao bez problema, dok to nije slučaj u drugi delovima ostrva).

Centralne ulice mesta

Samo mesto je neverovatno interesantno! Putevi su od zemlje, i ima dosta prašine kada prolaze kombi i minibus vozila, što mi se naravno nije dopalo. Dominiraju drvene kuće, imao sam utisak da beton ne postoji ni u kom obliku. Mala luka je kao iz nekog horor filma. Imao sam dejavu da sam ovo mesto sanjao u nekom košmar snu. Ipak, daleko od toga da je osećaj neprijatan. Ne, samo mogu reći da je vrlo vrlo poseban. Nećete ostati ravnodušni, ni malo.

Stara luka je zaleđena u ovom periodu godine

Dva perioda dana su posebno interesantna. Jutro, odnosno prepodne, koje je fenomenalno za hajking na istočnoj strani ostrva, jer svetlost fenomenalno pada na jezero i planine u daljini, što čini poseban užitak za šetnju. Drugi period dana je naravno zalazak sunca. Preporuka je da u tom momentu budete na obali jezera.

Zalazak sunca, pogled iz luke

Smeštaj na ostrvu Olkhon na Bajkalskom jezeru

Smeštaj smo pronašli preko vozača autobusa. Ostali smo u mestu 2 noći i konstatovali da je možda 3, maksimalno 4 sasvim dovoljno. Naš smeštaj je bio u pansionu “Svetlana”, nešto slično seoskom turizmu kod nas. Drvene kućice za 2-3 osobe, sa sopstvenim kupatilom, vrlo skromne, ali jako udobne i tople (2 električna radijatora).

Etno domaćinstvo

Cena noćenja (bez hrane) iznosila je 1.200 rublji (oko 17 evra), doplata za doručak 250 rublji (3.5 evra), ručak i večera po 5 evra. Svaki obrok posebno birate, uz prethodnu najavu, i plaćate na licu mesta. Po ovoj matematici pun pansion iznosi oko 30 evra, što je više nego povoljno. Nisam analizirao druge opcije, ali svakako možete potražiti.

Ukoliko želite u panison “Svetlana” možete mi poslati poruku, daću vam kontakt podatke. Moj utisak na kraju, da opet idem na Bajkalsko jezero, smestio bih se na isto ostrvo, u isti pansion.

Zamislite hajking ovde

Dnevne ture na ostrvu Olkhon

Koštaju oko 1.500 rublji (oko 20 evra), kreću oko 10 sati i traju do 16 sati. Ručak uključen u cenu. Vozite se posebno interesantnim kombijem, čiji je kapacitet 10 putnika. Mi smo odabrali turu po južnom delu ostrva.

Kada kažem ostrva, ne mislim na kopno, već iskljućivo na obalu. Kombi svo vreme praktično ide po ledu, koji je kao što rekoh jako bezbedan, i kreće se od litice do litice, od zaliva do zaliva, svih tačaka koje su interesante za fotografisanje.

Ozbiljno shvatanje fotografisanja na Bajkalu

Pauza za ručak je pored samog jezera, u jednom zalivu, gde vozači pripremaju riblji paprikaš, toliko ukusan da nemam reči da ga opišem. Taj momenat je bio zaista nešto posebno, a ceo doživljaj je pojačan samom pojavom vozača, koji su mongolskog porekla, sa kosim očima i perfektnim ruskim jezikom naravno. Kao u filmu.

Led

Ekskurzija se može lako bukirati preko smeštaja, na licu mesta dan ranije. Ove ekskurzije nemaju nikakve veze sa onima koje kreću iz Irkutska i vraćaju se isti dan u Irkutsk.

Avantura života

Posle svega, mogu reći da je Bajkalsko jezero i ostrvo Olkhon jedno od mojih top 3 prirodnih destinacija ikada koje sam posetio, rame uz rame sa ostrvom Madeira (na koje mi je posebno ličilo u nekoliko navrata, samo zamrznuta varijanta), kao i Irskim liticama uz samu obalu okeana.

Nisam ni sanjao da ću posetiti Bajkalsko jezero. Bukvalno su me životni putevi tu doveli. Zvanično nije bilo u našem “FollowUp Siberia” projektu, ali u toku naše eksurzije saznajem da je Frenk, jedan sjajan bloger iz Meksika, dao predlog, da kada smo već tako blizu Bajkala, iz Krasnojarska napravimo tu trodnevnu turu. Hvala mu na toj ideji!

Ponesite klizaljke

Šest bonus saveta za vaše putovanje na Bajkalsko jezero

  1. Jezero posetite u martu, jer je i dalje zaleđeno, što je glavna magija u celoj priči, a nije toliko hladno.
  2. Prenoćite u Irkutsku, ali se nemojte preterano zadržavati.
  3. Ne razmatrajte uopšte ostale delove Bajlaka osim ostrva Olkhon. Fantastično je.
  4. Ako volite klizanje na ledu, obavezno ponesite klizaljke. Doživećete uspomene života.
  5. Ne očekujte previše od lokalne hrane.
  6. Obavezno ostanite u Moskvi najmanje 3 dana. Posle dva obilaska Moskvu cenim više od Pariza.

Novi video na mom Youtube kanalu

Sava Osiguranje
Tagovi:

Ostavi komentar